Naši agroekonomisti – Miloš Galić
Institut: Ko je Miloš Galić?
Miloš: Zaljubljenik u prirodu, koji pored uživanja u onome šta ona pruža, pokušava dati i svoj profesionalni doprinos u njenom održivom upravljanju. Osnovne studije „Agrarne ekonomije i ruralnog razvoja“ završio sam u Banja Luci, gdje sam se afirmisao kao ličnost i jasno definisao svoj budući pravac. Istovremeno, kao zaljubljenik u “outdoor” aktivnosti, sa posebnim akcentom na biciklizam i mogućnost da svoju strast “spojim” sa profesionalnim pozivom, odlučio sam da upišem master studije „Ruralnog razvoja“ na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Banja Luci. Tom prilikom imao sam mogućnost da kroz master rad “Ruralni turizam kao vid jačanja ruralne ekonomije” radim na razvoju biciklizma na lokalitetu “Pecka”. Kako je poljoprivredna proizvodnja i dalje najznačajniji izvor prihoda u pomenutom ruralnom području, pri čemu je ruralni turizam još uvijek dopunska djelatnost, zajedno sa šest kolega sam došao na ideju da pokrenemo Poljoprivrednu zadrugu „Pecka“ u istoimenom selu. U godinama koje su uslijedile, iz pozicije direktora zadruge bio sam u prilici da učestvujem u osmišljavanju i implementaciji nekoliko razvojnih projekata, koji su imali za cilj ekonomsko osnaživanje lokalnog stanovništva. Vođen željom za daljim usavršavanjem u pozivu koji sam odabrao, upisao sam Doktorske studije na Univerzitetu u Novom Sadu, odsjek „Agroekonomija“, sa ciljem razvoja doktorske disertacije na temu “Destinacijski menadžment u razvoju turističke destinacije zapadne Krajine”, koju bih trebao realizovati u dogledno vrijeme.
Institut: Veoma si mlad doktorant. Šta je prethodilo odluci na tom putu?
Miloš: Odlučio sam da se upišem na Doktorske studije na Univerzitetu u Novom Sadu, smjer Agroekonomija, kako bih mogao dalje napredovati u svom pozivu. Moja ambicija je da dam doprinos razvoju turističke destinacije zapadne Krajine, gdje bih kao osnov pristupa koristio razvoj „Pecke“ kao mikro lokacije. Takođe, pored profesionalne želje za daljnjim napredovanjem, drugi aspekt mog djelovanja je i patriotizam prema posmatranom području, u kojem sam rođen i odrastao. Želja mi je da ostavim svoj trag u razvoju područja sa kojeg vodim porijeklo.
Institut: Čime se trenutno baviš?
Miloš: Trenutno sam zaposlen u Poljoprivrednom Zadružnom savezu Republike Srpske, gdje sam raspoređen na poziciju glavnog zadružnog revizora. Takođe, početkom godine izabran sam za menadžera poljoprivrednog klastera „Krajina“, gdje ću u budućem periodu dati svoj doprinos razvoju lanaca vrijednosti u poljoprivredi na datom području i unapređenju poslovanja malih poljoprivrednih subjekata. Pored navedenih angažmana svoj doprinos dajem i kao:
- Projekt menadžer – Pisanje i implementacija biznis planova i projekata koji su pretežno predmet poljoprivrede i ruralnog razvoja, sa fokusom na ruralni turizam;
- Trener za ruralni turizam i razvoj turističkih destinacija – Organizovanje radionica i edukacija;
- Biciklizam – Promocija i razvoj biciklizma kao turističkog proizvoda.
Institut: Zašto agrarna ekonomija, a ne turizam kao odabrano usmjerenje na fakultetu?
Miloš: Rođen sam i odrastao na selu, pri čemu se moja porodica bavila i još uvijek se bavi poljoprivredom. Obzirom da sam imao priliku da učestvujem u svim aktivnostima na selu, ali i da steknem uvid o tome kako se u razvijenim zemljama efikasno kombinuje poljoprivreda i ruralni turizam, donio sma odluku da upišem smjer „Agrarna ekonomija i ruralni razvoj“ na Poljoprivrednom fakultetu u Banja Luci. Ukoliko krenemo od spoznaje da poljoprivredna proizvodnja predstavlja osnovnu djelatnost na selu, na koju se veoma prirodno naslanja ruralni turizam kao dopunska djelatnost gazdinstava, dolazimo do zaključka kako je pomenuto usmjerenje jedino u to vrijeme, ali i sada, na sveobuhvatan način objedinilo obe pomenute sfere mojih interesovanja u jednu kompaktnu i kompatibilnu cjelinu.
Institut: Jedan si od aktivista zaslužan za revitalizaciju sela Pecka. Danas, osam godina od prve posjete pomenutom selu, šta je drugačije?
Miloš: Za mene Pecka predstavlja izuzetno postignuće, pri čemu sam veoma ponosan na činjenicu da sam bio učesnik u stvaranju jedne takve uspješne priče, gdje sam imao priliku da u praksi primjenim svo ono znanje koje sam stekao na fakultetu. Danas, godinama poslije od prve posjete posmatranom selu, ja sam nastavio nekim drugim profesionalnim putem, dok kolege sam kojima sam učestvovao u razvoju tog područja i dalje neumorno rade sa jednakim entuzijazmom. Pecka sada i prije osam godina? Velika je razlika… Danas imate turiste koji dolaze autobusima, imate označene biciklističke staze, uređena vrela Sane, postavljena usmjerenja za slobodno penjanje po stjenama… Danas je Pecka prepoznata kao mikro turistička lokacija, koja je doživjela skoro potpunu revitalizaciju i uspostavila održiv koncept razvoja.
Institut: Koliko ti je u projektu „Pecke“, ali i svim drugim aktivnostima sa kojima se baviš važno znanje i iskustvo stečeno kroz studije „Agrarne ekonomije“ na Poljoprivrednom fakultetu?
Miloš: Fakultet predstavlja polaznu osnovu u svemu što sam do sada postigao. Pri tome, najvažnija prednost koju naše usmjerenje „Agrarna ekonomija i ruralni razvoj“ pruža jeste svestranost naučnih disciplina, uz stalnu dostupnost profesora za sve ideje i nedoumice koje se pojave. Kada kažem „svestranost“ usmjerenja, mislim na to da sam se nakon završetka osnovnih studija afirmisao u različitim poduhvatima, pri čemu sam ostvario veoma pozitivne rezultate, a sve zahvaljujući stečenom znanju i vještinama na Poljoprivrednom fakultetu. Jednostavno, znanje i iskustvo stečeno kroz studije „Agrarne ekonomije“ obezbjeđuje bolje razumijevanje efekata političkih, društvenih i tržišnih faktora na razvoj ruralnih područja, te izgrađuje vještine potrebne za rješavanje složenih problema u sektoru poljoprivrede. Takođe, pored razvoja poljoprivrede tu je i aspekt ruralnog razvoja, koji obuhvata nepoljoprivredne djelatnosti u ruralnom području, a koje predstavljaju značajan potencijal.
Institut: Koje uspomene nosiš iz vremena studiranja?
Miloš: Kada se prisjetim perioda studiranja, prva stvar koja mi padne na pamet jeste život u studentskom domu. Da mogu da odlučujem, jedini uslov za studiranje bi bio da svi studenti treba da žive u studentskom domu tokom školovanja. To je drugo mjesto, pored fakulteta, na kojem gradiš krug ljudi oko sebe, sa kojima nastavljaš da ideš dalje kroz život. Bilo je veoma puno dana kada sam na predavanja išao bez prespavane noći, zajedno sa mojim kolegama, koji su danas ugledni članovi našeg društva i koji rade odgovorne poslove zahvaljujući stečenim zvanjima. Uz lijepe uspomene, ponosan sam na taj dio života.
Institut: Zašto bi mladi ljudi danas trebali studirati?
Miloš: Fakultet nije samo „proces“, koji za cilj ima sticanje zvanja i dobijanje diplome… Studiranje na fakultetu može biti jedno od najvrijednijih iskustava u životu mlade osobe. Osim dobijanja akademskih znanja i vještina, studije pružaju mogućnost upoznavanja različitih ljudi, širenja vidika i analitičkog razmišljanja, razvoja ličnosti i samostalnosti, te uključivanja u različite aktivnosti i organizacije. Uz sve navedeno, fakultet je i osnova za stvaranje dugotrajnih prijateljstva, te izgradnju mreže ljudi, koja će vam koristiti tokom čitavog života. Stoga, sa potpunim uvjerenjem smatram kako je period visokog obrazovanja jedan od najvažnijih dijelova života, koji nam može pružiti mnogo više od samog sticanja formalnog obrazovanja i diplome.