Institut: Ko je Aleksandar Mijatović?

Aleksandar: Sin i unuk uglednih poljoprivrednika, čovjek koji je zaljubljen u selo i poljoprivredu. Student prve generacije „agroekonomista“ Poljoprivrednog fakulteta u Banja Luci. Otac Lazara, Milice i Mihajla, koji su plod ljubavi dvoje agroekonomista.

Aleksandar i Snježana Mijatović, mladi agroekonomisti

Institut: Čime se trenutno baviš?

Aleksandar: Trenutno se bavim poljoprivrednom proizvodnjom. Po završetku fakulteta sam bio primoran da radim u nekoliko firmi, ali čim mi se ukazala prilika, odlučio sam da se okrenem vlastitom biznisu. Kao rezultat dugogodišnjeg rada danas imam vlastito domaćinstvo koje se prostire na površini od 10 hektara i na njemu se nalazi mala farma, koja broji 10 krava, bašta na otvorenom, dva plastenika ukupne površine 350 m2 i dr. Izgradili smo svoj brend pod imenom ,,Domaćinstvo Mijatović”, u sklopu kojeg se mogu naći sledeći proizvodi: domaće kravlje mlijeko, jogurt, kefir, preko 20 vrsta raznih domaćih sireva, domaće povrća proizvedenog bez upotrebe pesticida i brojni drugi proizvodi.

Institut: Zašto selo?

Aleksandar: Rođen na selu, odrastao na selu i iskreno se nadam da ću i starost dočekati na selu. Moja ljubav je selo, grad mi nikada nije padao na pamet kao mjesto gdje bih mogao živjeti. Ja sam sedma generacija poljoprivrednika u porodici i moji korijeni su preduboki da bi se iščupali iz Šušnjarske zemlje.

Raznovrsni sirevi “Domaćinstva Mijatović”

Institut: U svom radu, maksimalno si „skratio“ lanac snadbijevanja tržišta vlastitim proizvodima. Koje su prednosti direktne prodaje hrane?

Aleksandar: Selo Šušnjari nalazi se na samo 15 kilometara od Banja Luke, što nam daje mogućnost da većinu svojih proizvoda prodamo direktno na domaćinstvu, dok ostatak proizvoda dostavljamo kupcima u Banja Luku na kućni prag, te na taj način sve svoje proizvode plasiramo bez ikakvih problema. Kroz direktnu prodaju stekli smo mnoga prijateljstva, mnoge porodice kupuju naše proizvode već dugi niz godina. Direktnom prodajom uspjeli smo da izbjegnemo posrednike u plasmanu naših proizvode i samim tim ostvarimo veću zaradu.

Princip plasmana hrane sa istog stola sa kojeg jedu i domaćini i kupci

Institut: Iako je na zapadu sasvim normalno da farmeri imaju završen Poljoprivredni fakultet, u našim uslovima to još uvijek nije česta pojava. Da li je prednost što si u agrarne vode uplovio sa diplomom pod rukom i zašto?

Aleksandar: Moje mišljenje je da se svaki mladi čovjek željan napredovanja prvo treba „naoružati“ diplomom pa tek onda krenuti u život prepun izazova. Iako sam na nagovor porodice završio „Elektrotehničku školu“, moja ljubav prema poljoprivredi je bila jača, te sam Poljoprivredni fakultet upisao slušajući sebe i nisam se pokajao. Nakon završenih osnovnih studija upisao sam u prvoj generaciji i master studije „Ruralni razvoj“. Istovremeno, životne obaveze su me sustigle brže nego što je bilo planirano i još uvijek nisam priveo kraju studiranje na drugom ciklusu, te se nadam da ću u skorije vrijeme položiti još dva preostala ispita i napisati master rad.

Institut: Koliko su ti u svakodnevnim, ali i onim strateškim aktivnostima od koristi znanja i vještine stečeni na studijama „Agrarne ekonomije“?

Aleksandar: Na fakultetu sam naučio mnogo stvari koje danas primjenjujem u praksi. Usudim se reći da moja supruga i ja danas živimo našu struku. Većinu stvari koje smo naučili na fakultetu mi smo primjenili na našem domaćinstvu. Računovodstvo, troškovi i kalkulacije, marketing domaćih proizvoda, ratarstvo, povrtlarstvo, stočarstvo, tehnologija prerade domaćih proizvoda, direktna prodaja, ruralni turizam su samo neki od predmeta koji su nam pomogli da od jednog domaćinstva koje je brojalo samo 9 ovaca dođemo do ovoga što danas imamo.

Stečena znanja na studijama Mijatovići koriste od primarne proizvodnje, pa do plasmana na tržište

Institut: Tokom svoj rada, bio si podržan i od strane Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske. O čemu se radi?

Aleksandar: Radeći u jednoj poljoprivrednoj apoteci slučajno sam saznao za program samozapošljavanja mladih agronoma, raspisan od strane resornog Ministarstva i u tome sam vidio priliku da stvorim nešto svoje. Nakon nekoliko dana dao sam otkaz i aplicirao na pomenuti program, dobio određena bespovratna sredstva, što je bila odskočna daska za mene. Formirao sam stado od 100 ovaca ali se nisam snašao u ulozi ovčara. 2015. godine zajedno sa suprugom donio sam odluku da ovce zamjenimo za krave i to je bio pun pogodak.

Institut: Uspomene iz vremena studija?

Aleksandar: Za vrijeme studija se desila jedna od najljepših stvari u mome životu. Na master sudijama upoznao sam svoju suprugu, sa kojom danas imam troje djece. Na isti način smo našli i kuma, zato što je sjedio u klupi ispred nas. Puni elana i želje za napredovanjem bili smo pravi tim. Prva generacija agroekonomista bila je sastavljena od dobrih, mladih, čestitih i poštenih ljudi, koji su danas ugledni stručnjaci, poljoprivrednici, preduzetnici i domaćini. Mnoga prijateljstva sklopljena na fakultetu su i danas iskrena i prava.

Institut: Planovi za budućnost?

Aleksandar: Ako Bog da života i zdravlja, plan nam je da od naše djece napravimo dobre i čestite ljude, a što se biznisa tiče, tu se ne zamaram pretjerano. O proširenju proizvodnje ne razmišljamo, do radne snage je teško doći, a naši radni dani su popunjeni. Želja nam je da na našem prekrasnom domaćinstvu napravimo smještajne kapacitete i okrenemo se i seoskom turizmu. Na taj načim bi još lakše plasirali naše proizvode, obezbijedili dodatne prihode i sklopili nova prijateljstva.

Seoski turizam, kao dodatna aktivnost domaćinstva

Institut: Zašto studirati?

Aleksandar: Pa da bi se lakse oženili ili udali! Šalim se, naravno. Fakultet je putokaz života. Nakon završenog fakulteta jasno sam znao kako dalje i kojim putem. Svaka mlada osoba željna znanja i napredovanja, koja ima mogućnost da se školuje, treba da upiše fakultet gdje će savladati tehnike i vještine učenja jer čovjek se uči dok je živ. Prijateljstva koja se steknu na fakultetu su prijateljstva za cijeli život. Uzajamno poštovanje i razumjevanje, kultura izražavanja i način komunikacije su nešto što se lako nauči na fakultetu, a teško u kafani ili kladionici. Osnova razvijenog društva su školovani ljudi, međutim svjedoci smo da je broj visokoobrazovanih ljudi u našoj, ali i u zemljama okruženja u stalnom padu. Zbog toga, idealno je vrijeme za studiranje, jer nije „gužva“. Srećno!