Naši agroekonomisti – Dragan Brković

Institut: Ko je Dragan Brković?

Dragan: Prvi diplomirani agroekonomista sa Poljoprivrednog fakulteta, Univerziteta u Banjoj Luci, prvi student koji je završio diplomski rad nakon uvodjenja bolonjskog procesa na Poljoprivrednom fakultetu, prvi i jedini student iz Bosne i Hercegovine koji je zavrsio „Erasmus Mundus“ master studije iz medjunarodnog ruralnog razvoja na univerzitetima u Gentu i Wageningenu. Istrazivač u oblasti agroekonomije i ruralnog razvoja, ekspert za EU finansirane projekte, projekt koordinator za saradnju sa Afrikom, jednostavna individua koja želi da je sretna, da putuje i da pomaže ljudima u svijetu, prije svega da pomaže ljudima koji žive u nepovoljnim ruralnim područjima.

Institut: Gdje živiš i radiš trenutno?

Dragan: Trenutno živim u Njemačkoj, Bavarskoj, Srednjoj Frankoniji, selima u blizini Nirnberga. Radim na „Univerzitetu primjenjenih nauka Vajnštefan Trizdorf“, u odjeljenju za međunarodnu saradnju, koordinišem različite projekte saradnje sa Afrikom, prije svega razvojne projekte sa Etiopijom, Kenijom, Togom i Tunisom.

Institut: Kako je došlo do toga da svoj profesionalni angažman nastaviš u inostranstvu?

Dragan: Dok sam studirao „Agrarnu ekonomiju i ruralni razvoj“ u Banja Luci učestvovao sam u dosta međunarodnih projekata razmjene i tada sam shvatio da želim da nastavim školovanje na univerzitetima u EU. Nakon što sam završio magistarske studije u Belgiji, Holandiji i Slovačkoj imao sam priliku da dobijem angažman u privatnom sektoru u Holandiji i na Univerzitetu u Slovačkoj. Zbog privatnih razloga, prije svega zbog razdvojenosti od tadašnje vjerenice, a danas supruge sam odlučio da se vratim u Banja Luku. Tokom mog profesionalnog angažmana dobijao sam i ranije poslovne ponude iz Sjedinjenih Američkih Država i Španije, ali one nisu bile dovoljno atraktivne, odnosno okruženje ili posao nije bilo nešto što bi me činilo sretnim tako da ih nisam prihvatao. Posljednjih četiri godine rada u BiH sam intenzivno sarađivao sa „Univerzitetom primjenjenih nauka Vajnštefan Trizdorf“, pa kada je stigla ponuda sa odličnim uslovima nisam imao dileme.

Institut: Koje su ti trenutne aktivnosti na poslovnom planu?

Dragan: Trenutno koordinišem višemilionski projekat koji finansira njemačko ministarstvo, a koji moj Univerzitet implementira u saradnji sa njemačkom razvojnom agencijom „GIZ“, sa ciljem da osnaži partnerske univerzitete u Etiopiji, Keniji, Togu i Tunisu. Zadužen sam za koordinaciju 24 manja razvojna projekta u sedam Afričkih zemalja u kojima se bavimo čitavim lancem vrijednosti u poljoprivrednoj proizvodnji (od proizvodnje dobrog sadnog materijala banane u Malaviju, preko podrške ljudima koji se bave mljekarstvom u Keniji, sušenja riže u Togu, do izgradnje skladišta za voće i povrće u Etiopiji), pripremom međunarodnih projekata saradnje sa Afrikom i sl. Trudim se da pored razvojnih aktivnosti mog Univerziteta u aktivnostima sa Afrikom, ja razvijam lične kompetencije vezane za inovacije u poljoprivredi.

Institut: Da li je i koliki izazov bio otići u inostranstvo?

Dragan: Prvi odlazak na magistarske studije prije 13 godina je bio izazov, novo okruženje, novi ljudi, drugačija kultura, različit sistem. Iako sam prije toga posjetio 20tak evropskih zemalja, odlazak je bio izazov. Njemačka je peta država u kojoj živim i ne mogu reći da je bio izazov otići. Nekako sam već znao šta me čeka i otprilike šta mogu očekivati. Moja očekivanja su prevaziđena i stvarno sam sretan životom u najmanjem mjestu koje ima Univerzitet u Njemačkoj.

Institut: Koliki je značaj agrarne ekonomije, kao posebne naučne discipline u evropskim agrarnim okvirima?

Dragan: Značaj agrarne ekonomije u evropskim agrarnim okvirima je ogroman, krenuvši od nivoa farme, gdje su agroekonomisti ključni za donošenje menadžerskih odluka na mikro nivou, do nivoa organizovanja poljoprivrednog sektora u cjelini, gdje se mišljenje agroekonomista uzima u obzir kada su u pitanju planiranja mjera agrarne i politike ruralnog razvoja. Ovo naravno nije svugdje isto i varira od države do države, kao i ugled naše profesije. Najrazvijenije agrarne zemlje kao što su Holandija, Njemačka, Belgija ili Francuska u društvu imaju puno uvažavanja prema poljoprivredi i kada kažete da se bavite poljoprivredom, gledaju vas sa puno poštovanja i uvažavanja, jer ste svakodnevno zaduženi za ono što dolazi na njihove trpeze. U istočnoj, južnoj i rekao bih posebno jugoistočnoj Evropi ovo nažalost često nije slučaj, pa sam i sam dolazio u diskusije sa poljoprivrednicima, gdje su oni htjeli na bazi svog radnog iskustva dovesti u pitanje akademsko znanje. Međutim, veoma brzo, nakon par razmjenjenih argumenata oni postanu svjesni da im je ipak potrebna stručna savjetodavna pomoć u planiranju proizvodnje. Rekao bih, što je niži nivo prosječnog obrazovanja, da su veće predrasude prema važnosti agroekonomske struke.

Institut: Da li su ti i koliko od koristi bila znanja i iskustva koja si ponio sa sobom u novi svijet?

Dragan: Sigurno bez dodiplomskog obrazovanja u oblasti agrarne ekonomije i ruralnog razvoja ne bih ni dobio priliku da nastavim svoje magistarske studije u inostranstvu, tako da bih rekao da je to bio preduslov. Znanja i iskustva su mi bila od presudne važnosti da na njima mogu dalje da gradim i razvijam svoje kompetencije i stičem nova znanja iz drugačijeg konteksta. Iskustvo iz Banja Luke mi je pomoglo da nekada u obrazovanju i profesionalnom angažmanu dam drugu perspektivu u poređenju sa razvijenom i organizovanom poljoprivrednom proizvodnjom u zemljama EU, a danas mi isto tako koristi, jer u saradnji sa Afrikom mogu prenijeti neke međukorake koji su neophodni za bolje organizovanje poljoprivrednog i agrarnog sektora. Ono što je bitno napomenuti je da se ne može prestati sa sticanjem profesionalnih znanja i iskustava završetkom visokog obrazovanja, jer se nauka i struka stalno razvijaju i modernizacija nam olakšava rad, a oni koji ne žele da se modernizuju ostaju nekonkurentni i rade teže.

Institut: Planovi za budućnost?

Dragan: Profesionalno, to je završetak doktorskih studija iz oblasti inovacija u poljoprivredi,  svakodnevni rad na sticanju novih znanja i vještina iz oblasti koje će mi omogućiti dobre poslovne prilike. Privatno, to je da se provodi više vremena sa porodicom i da se malo više bavim hobijima i sportom u slobodno vrijeme.

Institut: Uspomene iz vremena studiranja?

Dragan: Profesor „Ratarstva“ je na kraju prvog semestra rekao da on ne voli da kažnjava najgore studente, nego da nagrađuje najbolje i poklonio je i meni svoju novu knjigu. Profesorica „Animalne proizvodnje“ je na usmenom ispitu bila razočarana obimom mog odgovora na jedno od pitanja i rekla je da to nije dovoljno za najvišu ocjenu, a da ja kao najaktivniji student ne mogu taj ispit položiti sa manjom ocjenom od najviše. Iako sam u početku bio jako ljut na ovu njenu odluku, jer bi se ja zadovoljio i nešto nižom ocjenom, na kraju mi je ova viša ocjena i viši prosjek pomogao da dobijem stipendiju. Mislim da profesori na Poljoprivrednom fakultetu u Banja Luci imaju presudnu ulogu na naš budući razvoj i da nas tjeraju da postižemo više, čak i kada mi za to nismo motivisani.

Institut: Zašto bi neko trebao studirati danas, te zašto baš „Agroenomiju“?

Dragan: Učenici bi trebali studirati da steknu znanja i vještine koje su na nivou visokog obrazovanja, a ne diplomu ili ocjene, što se u zemljama regiona često ističe u prvom planu. Mladi trebaju odabrati da studiraju profesiju koju vole, jer im onda posao koji će raditi neće biti težak. U zemljama bivše Jugoslavije sam jako često čuo „završi fakultet da ne bi morao raditi“ i ovo je totalna neistina. Naravno, postoje ljudi i sa završenim fakultetom i bez fakulteta koji parazitiraju u institucijama u kojima su zaposleni, ali oni su manjina i sebe smatraju privilegovanim, a ja smatram da je njihovo sjedenje na poslu puno teže, nego moj intenzivan radni dan. Kada je u pitanju „Agrarna ekonomija i ruralni razvoj“, mladi bi trebalo da upišu ovaj smjer ukoliko žele da se bave ekonomskim poslovima, poljoprivrednim poslovima ili razvojnim projektima. Ja sam se odlučio da studiram „Agrarnu ekonomiju“ da bih mogao da radim i u sektorima ekonomije i sektorima poljoprivrede. Prvo zaposlenje sam našao u računovodstvenim poslovima kao čisti ekonomista i postao sam sertifikovani računovođa, zatim sam krenuo da radim kao istraživač i saradnik u nastavi, da bih danas prije svega radio kao projekt koordinator i organizovao poslove.  Zato je interesantno raditi u sektoru agrarne ekonomije, jer meni niti jedan radni dan nije isti i uvijek je dinamično. Pored toga, naš posao u većini slučajeva omogućava kombinaciju rada iz kancelarije i terenskog rada, tako da nismo ni stalno u kancelariji, niti radimo fizički na terenu. Na kraju, najbitnije je da brucoši odaberu da studiraju nešto što će im biti interesantno i da budu sretni. Ja da opet upisujem osnovne studije, opet bih upisao studije iz „Agrarne ekonomije i ruralnog razvoja“, zbog različitih mogućnosti koje ova profesija nudi.