Institut: Ko je Luka Vračar?

Luka: Moje ime je Luka Vračar i dolazim iz Ribnika. Rođen sam 02.07.2001. godine u Banja Luci, ali sam odrastao u Ribniku, gdje sam i završio osnovnu školu „Nikola Mačkić“ u Donjoj Previji. Osnovnu školu završio sam sa odličnim uspjehom gdje sam i proglašen za đaka generacije. Nakon toga upisujem srednju Poljoprivrednu školu u Banja Luci, smijer veterinarski tehničar, koju završavam 2020. godine i upisujem Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Banja Luci. Kao i svako dijete, bavio sam se raznim aktivnostima, ispisao lijepu priču u igranju malog fudbala, što pokazuju mnogi pehari i medalje. Imam preferenciju prema kvalitetnoj hrani i uživam u različitim gastronomskim iskustvima, pa tako i u uživanju u obrocima. Izražavam duboku naklonost prema putovanjima i istraživanju različitih kultura i destinacija širom svijeta, volim upoznavanje novih mjesta, običaja i ljudi, te sticanje bogatog iskustva koje putovanja pružaju. Volim ekonomiju, proizvodnju i menadžment, ali od svega najviše me ispunjava i odmara rad na njivi u poljoprivredi.

Institut: Iako si još na studijama, to te nije spriječilo da kreneš sa poslovnim aktivnostima u rodnom kraju. O čemu se radi?

Luka: Oduvijek sam u sebi imao duh preduzetnika, zbog čega uvijek sam bio spreman za akciju i rizik. Sticanjem znanja na Poljoprivrednom fakultetu, čitanjem i slušanjem profesora na predavanjima otvaraju mi se vidici šta je sve moguće uraditi i to ne na bilo koji način, nego na najbolji. Na prijedlog profesora Milana Šipke, tokom vježbi u laboratoriji počinjem da istražujem i učim o bijelom luku. Istovremeno, na drugoj godini studija dolazim na ideju o osnivanju zadruge u Ribniku. To nije bio ni malo lak zadatak. Prvo sam morao da nađem još četiri člana koja su me uopšte htjela saslušati, pa tek onda da ih nagovorim da zajedno sa mnom budu osnivači zadruge. Naša inicijalna ideja bila je da zadruga bude organizator proizvodnje i otkupa, a da se preko projekata obezbijedi oprema. U konačnom, kroz pokretanje zadruge želio sam pronaći svoje profesionalno ostvarenje u struci nakon završetka studija. Zahvaljujući zdravom pristupu od početka, zadruga nakon kratkog perioda postaje lider prema IFAD-u, zahvaljujući čemu za naše kooperante uspjevamo obezbijediti 50 plastenika i „start up“ pakete za bijeli luk.

Bijeli luk kao razvojna šansa

Institut: Zadrugu ste nazvali „Domaćin“. Zašto baš zadruga? Koliki je, po tvom mišljenju, njihov značaj u domaćem agraru?

Luka: Iako sam mlad, odrastao sam u selu sa starijim ljudima, koji su uvijek spominjali neke zadruge i pričali o njima sve najbolje, kao rješenju svih problema koje su imali. Kada sam shvatio da i sam, zajedno sa ekipom odabranih ljudi mogu biti pokretač jedne takve zadruge, dileme nije bilo. Naročito kada sam vidio koje sve šanse zadruga ima na tržištu i koje su mogućnosti pristupa fondovima za sufinansiranje poslovnih aktivnosti. Zadrugu smo nazvali „Domaćin“, u čast svih vrijednih ljudi koji i zaista žive od svog rada i pri tome poštuju domaćinski kodeks.

Vračar: “Prilikom pokretanja poslovnih aktivnosti, kod zadruge kao poslovnog modela nije bilo dileme”

Institut: Zašto bijeli luk?

Luka: Bijeli luk je namirnica koja se svakodnevn koristi i ima veliku potražnju. Prvo od čega smo krenuli bilo je tržište, odnosno istraživanje mogućnosti za realizaciju finalnog proizvoda. Obzirom da je u BiH proizvodnja bijelog luka veoma mala i da preovladava uvoz, najveći problem je bio riješen u startu, tako da smo odmah bili u mogućnosti da cjelokupnu pažnju usmjerimo na kvalitet. Pri tome, izazov je bio da probam nešto što se u našem kraju nije radilo na velikim površinama. To se na kraju pokazalo kao veoma dobra ideja. Sama proizvodnja bijelog luka je veoma zahtijevna i iziskuje skoro pa svakodnevnu pažnju i prisustvo u proizvodnji. Trenutno imamo 3,5 hektara pod bijelim lukom. U planu je da udvostručimo proizvodnju na jesen, ali i da olakšamo samu proizvodnju kroz nabavku namjenske opreme. Kao što sam već pomenuo, zahvaljujući IFAD projektu svojim kooperantima smo do 2026. godine  obezbjedili „start up“ pakete, gdje projekat učestvuje sa 40 % od vrijednosti repromaterijala. Trenutno smo u drugoj godini implementacije pomenutog projekta i nastavljamo u pravcu nabavke opreme, sa kojom ćemo proizvodnju učiniti efikasnijom, čime ćemo postati konkurentniji na tržištu i biti manje zavisni od radne snage.

Institut: Koliko su ti u redovnim aktivnostima od pomoći znanja i vještine koje stičeš na fakultetu?

Luka: Fakultet nudi mnogo, za onog koji hoće da da sebe, uči i radi. Konkretno, usmjerenje koje pohađam – „Agrarna ekonomija i ruralni razvoj“ mi je od velike pomoći. Na predavanjima i u sklopu vježbi, laboratorijskih ispitivanja, terenskog rada, prakse, posjećivanja sajmova i razmjene studenata mladi ljudi mogu da nauče mnogo, vide iskustva drugih naprednijih privreda, steknu nova prijateljstva, „prepišu“ tehniku i tehnologiju i slično. Sve nam to obezbjeđuje školovanje na fakultetu. Ipak, ono što je najbitnije, profesori na Poljoprivrednom fakultetu u Banja Luci ostvaruju veoma lijep odnos sa studentima i uvijek nam stoje na raspolaganju. Obzirom na konekcije koje pomenuti fakultet ima, a koje se odnose na saradnju sa resornim Ministarstvom, organizacijama i privrednim subjektima, važno je naglasiti kako su nam pomenute pogodnosti uvijek na raspolaganju, te kako profesori uvijek izlaze u susret nama studentima.

Vračar: “Studije agroekonomije su mi od velikog značaja u poslu”

Institut: Kakvi su ti planovi za budućnost?

Luka: Trenutno mi je prioritet da završim prvi ciklus studija na usmjerenju „Agrarna ekonomija i ruralni razvoj“. Plan je da nastavim studije na istom fakultetu, te da se uporedo usavršavam u pisanju razvojnih projekata. U svakom slučaju, želja mi je da razvijam nove prilike i aktivnosti u svom rodnom mjestu. Što se tiče biznisa, nastavljamo galopirajućim korakom. Plan je proširenje proizvodnje bijelog luka u sklopu zadruge, nakog čega ćemo se usmjeriti i na njegovu preradu. Trenutno radimo na ispitivanju tržišta, kao i na istraživanju agroekoloških uslova za organizaciju dodatnih linija proizvodnje na našem području. U svemu što radimo, maksimalno smo usmjereni na proizvodnju hrane, jer se radi o resursu koji nam je stalno potreban, dok nam velike površine zemljišta ostaju neobrađene i zapuštene.

Pored primarne proizvodnje, u planu je i prerada bijelog luka

Institut: Zašto studirati danas?

Luka: Svi oni koji su donijeli odluku da se bave sa poljoprivrednom proizvodnjom i srodnim aktivnostima treba da upišu Poljoprivredni fakultet. Iako sam došao sa sela, gdje sam se od ranije bavio poljoprivredom i mislio da znam mnogo, upisom na pomenuti fakultet, slušanjem predavanja i učenjem sam shvatio koliko ja to ustvari ne znam. Tokom studija, u mom slučaju na usmjerenju „Agrarna ekonomija i ruralni razvoj“, studenti imaju mogućnost upoznavanja sa agrararnim sektorom po sistemu „od proizvodnje pa do realizacije na tržištu“. Na kraju, poznanstva i stečena prijateljstva na fakultetu su od neprocjenjivog značaja.