Institut: Ko je Nikolina Jurić?

Nikolina: Inženjer poljoprivrede za agrarnu ekonomiju i ruralni razvoj, trenutno zaposlena u Resoru za pružanje stručnih usluga u poljoprovredi, na poziciji višeg stručnog saradnika za agroekonomiju u područnoj jedinici Banja Luka.

Institut: Koja su ti zaduženja na pomenutom radnom mjestu?

Nikolina: Zaduženja i obaveze svakog savjetodavca u poljoprivredi obuhvataju dosta širok spektar aktivnosti, koje se prvenstveno odnose na prenos znanja poljoprivrednim proizvođačima. Dakle, na prvom mjestu planiramo i provodimo obuke za poljoprivredne proizvođače na terenu. Nadalje, u direktnoj komunikaciji sa poljoprivrednicima pružam informacije iz oblasti agrarne ekonomije, ali i ruralnog razvoja, te relevantne zakonske legislative. Kao savjetodavacu, agroekonomisti, zadatak mi je i saradnja sa svim proizvođačkim organizacijama, kao što su zadruge, udruženja, klasteri, pa čak i preduzeća, a sve u cilju razvoja njihovog poslovanja, razvoja tržišta i to u oblasti marketinga, povezivanja pomenutih subjekata, saradnje i slično.

Institut: Koliko je za jednog mladog inženjera izazov rad u krovnoj sektorskoj instituciji?

Nikolina: Smatram da je za jednog mladog inženjera bez velikog iskustva, izazov svaki radni zadatak, u pozitivnom smislu naravno. Ipak, rad u jednoj krovnoj instituciji je svakodnevni izazov čak i nakon šest godina provedenih ovdje. Kada prihvatite percepciju da je svaki izazov zapravo nova prilika za učenje i lični razvoj, tada i termin „izazov“ poprima jedno potpuno novo značenje. Novi izazovi se javljaju zbog prirode samog sektora poljoprivrede, koji se u našoj zemlji konstantno razvija i mijenja, pri čemu je neophodno da svaki dan usvajam nova znanja iz više različitih oblasti, kako bih u svakom momentu proizvođačima mogla da pružim adekvatne savjete i informacije. U posljednjem perodu, svjedoci smo stasavanja i razvoja novih organizacija u vidu poljoprivrednih klastera, sa kojima rado sarađujem u cilju njihovog razvoja. Nadalje, sektor organske proizvodnje intenzivno se razvija i vrlo sam zadovoljna što sam dio te priče, gdje kao agroekonomista mogu da doprinesem razvoju ovog, vjerovatno najinteresantnijeg dijela poljoprivredne proizvodnje. Poseban izazov za mene su uvijek organizacije sektorskih sajmova kojih je sve više, što pokazuje jedan pozitivan trend promjene percepcija proizvođača, koji više nisu usmjereni samo i isključivo na proizvodnju. Ipak, pored svih trenutnih zaduženja u ovom poslu, najdraži, a ujedno i najizazovniji dio jeste rad na projektima, pri čemu zajedno sa proizvođačkim organizacijama i proizvođačima učestvujem u kreiranju njihovih poslovnih planova.

Sektorski sajmovi kao prilika za unapređenje tržišnosti malih poljoprivrednih proizvođača

Institut: Da li su ti u savladavanju pomenutih profesionalnih izazova od koristi znanja i vještine stečeni na studijama „Agrarne ekonomije“?

Nikolina: Znanja i vještine koje sam stekla na studijama „Agrarne ekonomije“ su svakako bile presudne u rješavanju zadataka, problema i izazova sa kojima sam se suočavala svih prethodnih godina. Studije koje su obuhvatale vrlo širok spektar tema, pružile su mi osnovna znanja o skoro svim oblastima poljoprivrede, dok je istovremeno akcenat bio stavljen na ekonomiju u svakoj oblasti proizvodnje. Takav koncept rada primjenjujem svakodnevno u svom poslu. Mišljenja sam da ne postoji oblast poljoprivredne proizvodnje o kojoj jedan agroekonomista nema bar osnovna znanja, što nam u poslovnom svijetu daje jednu veliku prednost. Sa ove tačke gledišta, subjektivno smatram da je moja odluka da se upišem na Poljoprivredni fakultet, a pogotovo izbor usmjerenja „Agrarna ekonomija i ruralni razvoj“ vjerovatno jedna od najboljih odluka koju sam donijela do sada. Izuzetno sam zadovoljna kako mi stečeno znanje pomaže u dosadašnjem poslu. Na kraju, naglasila bih kako pomenuti studijski program podstiče razvoj komunikacijskih vještina kod studenata, što je u radu sa ljudima najčešće od presudnog značaja.

Institut:  Koji su ti planovi za budućnost?

Nikolina: Kao savjetodavac, imam profesionalnu obavezu da se konstantno usavršavam i učim. Iako to zvuči naporno, uvijek veoma rado prihvatam sve mogućnosti za učenje, usvršavanje, seminare, radionice, studijske posjete i druge prilike, kako bih mogla da u svakom momentu budem informisana o svim aktuelnostima u sektoru. Sektor poljoprivrede je stalni izvor inovacija, promjena, pri čemu je razvoj jedina konstanta u ovoj oblasti, te je neophodno da naše znanje bude u korak sa istima. U narednim godinama svakako planiram da završim master studije koje sam započela na usmjerenju „Ruralni razvoj“.

Studijska putovanja kao odličan vid učenja i usavršavanja

Institut: Koje uspomene nosiš iz vremena studiranja?

Nikolina: Za period studiranja me vežu različite uspomene, pri čemu svaka od njih nosi svoju emociju. Nestrpljivost, adrenalin, veselje, bezbrižnost, žurba, najčešće su stvari kojih se sjetim kada pomislim na period studiranja. U svakom slučaju, ovaj period mi je ostao u jako lijepom sjećanju, zajedno sa svim kolegama sa kojima sam djelila klupu, a sa nekima od njih danas rado sarađujem i družim se.

Institut: Zašto bi mladi ljudi danas trebali studirati?

Nikolina: Mladi ljudi bi studiranjem trebali da postave stabilne temelje za svoju profesionalnu budućnost. Naravno, ni jedan fakultet nije garancija za stabilno zaposlenje u budućnosti, to zavisi od dosta različitih faktora, međutim svakako otvara dosta novih mogućnosti. Ipak, smatram da mladi na studije ne treba da gledaju kao na proces sticanja diplome, iako to neminovno jeste, ali je to prvenstveno proces sticanja novih znanja i vještina, koje će nam koristiti tokom čitavog profesionalnog rada. Buduće mlade kolege na process studiranja bi trebalo da gledaju kao na process profesionalnog usmjeravanja i traženja sopstvenog mjesta u poslovnom svijetu, kao i na stvaranje dobre osnove za izgradnju ličnosti sa više različitih aspekata. U konačnom, važan savjet mladim ljudima je da proces učenja nikako ne smije da stane sa stečenom diplomom, tu je tek pravi početak.