Naši agroekonomisti – Petar Ninić
Institut: Ko je Petar Ninić?
Petar: Na prvom mjestu – seljački sin, koji je povukao samo svoju brazdu u agrarnom sektoru i vješto održava položaj pluga na optimalnoj dubini oranja već godinama. U prevodu, inženjer agrarne ekonomije koji se iz jednog malog podgrmečkog sela otisnuo u preduzetničke vode, koje su mu donijele pregršt pozitivnih iskustava u agrarnom sektoru, te što je najvažnije – profesionalno ostvarenje.
Institut: Kako se javila želja za studiranjem agrarne ekonomije?
Petar: Po završetku srednje škole, upisao sam Ekonomski fakultet u Banja Luci. Igrom slučaja, stanovao sam u istoj kući sa jednim studentom agrarne ekonomije, koja je kao studijsko usmjerenje na Poljoprivrednom fakultetu u Banja Luci u to vrijeme postojala tek drugu godinu za redom. Obzirom da smo obojica imali slične predmete, pa čak i iste profesore sa „ekonomije“, često smo razgovarali i razmjenjivali iskustva o predmetima, profesorima i naučenim lekcijama. Sjećam se kako sam se šalio na račun mog agrarnog kolege koji je, kao i ja u to vrijeme polagao statistiku. Naime, često sam kroz šalu pronalazio svrhu ove nauke u agrarnom sektoru u slučajevima kao što su „izračunavanje prosječnog broja zrna na klipu kukuruza“ i slično. Međutim, veoma brzo sam shvatio kako sam kod prvobitnog izbora studija donio pogrešnu odluku. Naime, u meni je od malih nogu postojala ljubav prema poljoprivredi, obogaćena porodičnom preduzetničkom genetikom. Za samo nekoliko mjeseci slušanja o agrarnoj ekonomiji, odluka o prebacivanju na drugi fakultet bila je jednostavna i logična.
Institut: Čime se trenutno baviš?
Petar: Poljoprivrednom proizvodnjom, agromarketingom i pisanjem. Još tokom studiranja razmišljao sam o vlastitom biznisu u poljoprivredi. Odluka o izboru proizvodnje desila se prirodno, potaknuta željom da zasnujem mali porodični voćnjak od starih sorti voća. Međutim, izazov je bio pronaći kvalitetne sadnice domaćih sorti jabuke i kruške. Suočen sa nestašicom pomenutog sadnog materijala na tržištu u to vrijeme, odlučio sam se na hrabar potez – da ih sam proizvedem. Opremljen bogatom sortnom bazom u Podgrmeču, te improvizovanim kalemarskim nožem, proizveo sam nekoliko stotina pomenutih sadnica. Dio sam podijelio rodbini i prijateljima, koji su pomogli da se o tom poduhvatu čuje i malo dalje od našeg sela. Kasnije sam i diplomirao na temi komercijalizacije starih sorti voća, te zajedno sa suprugom Ninom uspostavio mali rasadnik starih sorti, koji se uspješno razvija već jedanaest godina. Paralelno sa proizvodnim aktivnostima, godinama sam se profesionalno bavio i sa projektnim menadžmentom, da bih se prije četiri godine odvažio i postao samostalni konsultant za agromarketing. Trenutno sam zadužen za upravljanje brendovima, kao što su „Farmofit“, „Domaćinska kuća“, „Agrojapra“, „Med medeni“ i drugi. U tom poslu, zavisno od kapaciteta i potreba klijenta obavljam funkcije marketing (brend) menadžera, konsultanta za unapređenje promocije, menadžera društvenih mreža i slično. Na kraju, kada je u pitanju pisanje, isto pronalazi utemeljenje u velikom broju korporativnih i drugih tekstova koje pišem za klijente, vlastitom blogu pod nazivom „AgroManager“, ali i u kreativnom pisanju, za koje se nadam da će mi jednog dana biti prevashodna djelatnost.
Institut: Zbog čega se, pored konsultantskog posla baviš i sa primarnom proizvodnjom?
Petar: Bez obzira koliko napredovao u oblasti konsultantskih usluga, agromarketinga i pisanja, želim biti prepoznat i upamćen kao inženjer agrarne ekonomije. Naime, oduvijek sam imao percepciju da prave vrijednosti nema bez ozbiljnog fizičkog rada. Nečega opipljivog što će ostati, kao rezultat našeg znanja, preduzetničke inicijative, dobre ideje i velike količine truda i rada. Istovremeno, rasadnička proizvodnja je najelitniji posao u biljnoj proizvodnji, koji zahtijeva metodološki jako precizan i ozbiljan pristup poslu, te veliku količinu odgovornosti. Kada se sve to iskombinuje sa agrarnom ekonomijom, dobije se izuzetno pogodno područje za ostvarenje preduzetničkih ideja, kao što je ona o proizvodnji i plasmanu sadnica starih sorti voća. Na kraju, mišljenja sam da naše specifično usmjerenje u poljoprivrednoj nauci, a koje se odnosi na upotrebu primjenjene ekonomije u agranom sektoru, svoju pravu vrijednost dokazuje jedino u kombinaciji sa konkretnim proizvodnim aktivnostima.
Institut: Koliko ti znanja i vještine, stečeni kroz školovanje na Poljoprivrednom fakultetu koriste u svakodnevnom radu u struci?
Petar: Smatram da nas bilo koji fakultet, pa tako i Poljoprivredni treba naučiti osnovnim principima posmatrane nauke, te još važnije – na koji način se u kratkom roku mogu obezbijediti, obraditi i iskoristiti potrebne informacije u poslu. Takođe, studije nas uče javnom nastupu, donošenju odluka, planiranju, organizaciji, upravljanju, kontrolingu i brojnim drugim disciplinama, sa kojima ćemo se susretati u stvarnom životu. Ključno je da nam se kroz brojne analize slučaja na fakultetu simulira što više potencijalnih scenarija koji nas mogu dočekati na tržištu, kako bismo sve poteškoće i izazove prihvatili sa što manje stresa. Na kraju, želim da naglasim kako mi je agrarna ekonomija pružila uvid u sve proizvodne oblasti u poljoprivredi, što mi je bilo dovoljno da se mogu odrediti prema onoj za koju smatram da imam najviše afiniteta. Istovremeno, set ekonomskih predmeta mi je dodatno „izbrusio“ preduzetnički način razmišljanja i pomogao kod pokretanja vlastitih poslovnih inicijativa. Kada bih ponovo upisivao fakultet, ponovo bih upisao agrarnu ekonomiju na Poljoprivrednom fakultetu u Banja Luci.
Institut: Koje uspomene „nosiš“ iz vremena studiranja?
Petar: Period studija je za svakog mladog čovjeka poseban dio života, koji donosi dozu samostalnosti u mladalačkim danima. Pamtiću ga po lijepom druženju sa velikim brojem kolega, punim hodnicima, uzbuđenjima ispred oglasne table za rezultate ispita, studijskim posjetama, garnituri „nekadašnjih“, ali i onih mladih profesora, koji su stasavali zajedno sa nama i sl. Svakako ću pamtiti i izjavu jednog profesora iz stručnog dijela predmeta, koji nam je na prvom predavanju rekao: „Djeco, zapamtite, poljoprivredni proizvođač vas nikada neće pitati ono što ne zna…“ Pouka iz ovog savjeta je da uvijek moramo biti spremni na pitanja iz struke, jer se od inženjera očekuje da rješava probleme. Vjerujem da ću do kraja profesionalnog rada biti jednako motivisan i pozitivno ustrašen u vezi pomenute izjave iskusnog profesora.
Institut: Zašto bi mladi ljudi danas trebali studirati?
Petar: Posljednjih godina, svjedoci smo rapidnog smanjenja broja studenata na svim fakultetima. Živimo u vremenu kada je poprilično jednostavno pronaći posao u zemlji ili inostranstvu. Sa druge strane, „diploma“ više nije garancija boljeg pozicioniranja na tržištu rada. Ipak, opstanak i dalji razvoj jednog društva je nezamisliv bez visoko obrazovanih pojedinaca, koji su naučeni da razmišljaju metodološki i na osnovu toga donose strateške odluke, koje će dovesti do unapređenja kvaliteta naših života u svim aspektima. Ovoj zemlji je više nego ikada potrebno mladih i dokazivanja željnih inženjera. Naročito onih iz proizvodnih djelatnosti. Za nekoliko godina ćemo imati manjak visoko obrazovanog kadra, jer će se pojaviti raskorak između onih koji su pred zasluženom penzijom i onih koji tek planiraju da upišu fakultetet. Tada će se ciklus vratiti na početak, pri čemu ćemo imati veliki broj novih studenata, koji će opet jednog dana stvoriti prividno stanje prezasićenosti tržišta rada. Zbog toga, pravo vrijeme za upis fakulteta je ovog ljeta. Srećno!
Zašto upisati Agrarnu ekonomiju i ruralni razvoj na Poljoprivrednom fakultetu u Banja Luci?