Naši agroekonomisti – Dragana Duvnjak
Institut: Ko je Dragana Duvnjak?
Dragana: Dragana je plod Posavine, od sjemena koje je posijano u Krajini. Inženjer poljoprivrede za agrarnu ekonomiju i ruralni razvoj po profesiji, a po zanimanju preduzetnica, poljoprivrednica, domaćica, traktorista, zaljubljenik u biljke, ekonomista, koordinator projekata… Živim i radim u Derventi, budim se svakog jutra sa istom željom – da mi svaki dan bude lijep kao žitne poljane Semberije i Posavine, Hercegovačko vino, Krajiške njive i livade, Romanijske gore…
Institut: Kako se javila ljubav prema poljoprivredi?
Dragana: Ljubav prema poljoprivredi javila se još u vrijeme siperka, dakle od malih nogu. Moja porodica je porijeklom iz Glamoča i tamo je glavna dječija zanimacija bilo igranje sa životinjama, trka sa društvom na tek pokošenoj livadi, nestašluci, dobijanje vaspitne mjere zbog krađe komšijske mrkve iz bašte… Teren za druženje nam je bilo polje, a ne display i to mi je od izuzetne, sentimentalne važnosti. Porodice sa majčine i očeve strane bavile su se zemljoradnjom i stočarstvom, pa je bilo logično da se u takvom okruženju „iz prve ruke“ naučim da je poljoprivreda osnova kreiranja novih vrijednosti. Paralelno sa odlascima na imanje za vrijeme osnovnog obrazovanja, a kasnije i za vrijeme srednje ekonomske škole, u meni se sve više javljala želja da i sama uplovim u agrarne vode. Nakon završetka srednje škole ukazala mi se prilika da odem „trbuhom za kruhom“ u Australiju, zemlju za koju kažu da je na kraju svijeta. Tamo sam otišla sa namjerom da započnem novu etapu života, međutim, veoma brzo sam shvatila da me taj strani stil života nije oduševio. Počela sam još više da cijenim stvari koje imamo u našoj zemlji, te sam donijela odluku o povratku. Sa afinitetom prema poljoprivredi i preduzetništvu koji sam oduvijek imala u sebi, logična odluka za dalju edukaciju je bila upis na Poljoprivredni fakultet u Banja Luci, sa dodirnim tačkama ekonomije. Usmjerenje „Agrarna ekonomija i ruralni razvoj“ je zvučalo zanimljivo, a na kraju će se ispostaviti i pun pogodak.
Institut: Čime se trenutno baviš?
Dragana: Nakon dobijanja diplome na fakultetu završava se prvo poluvrijeme. Drugo poluvrijeme je ono što ste izabrali da radite nakon diplomiranja. Moj izbor je bio nastavak djelovanja u poljoprivrednoj branši. Kroz pripravničke radove i kasnije angažmane u agrarnim preduzećima, osjetite realni sektor i drugu stranu medalje. Tu se ponašate kao „spužva“, koja upija znanje i vještine od drugih, iskusnijih kolega i pripremate teren za vlastiti agrobiznis. Znajući da je organska poljoprivreda, za razliku od drugih oblika proizvodnje, u manjem obimu zastupljena kod nas, bilo mi je poprilično jednostavno da odabrem svoju tržišnu nišu. Pri tome, edukacija i rad u jednoj internacionalnoj firmi za proizvodnju organskog ljekobilja, koja mi se dala uvid u sve segmente jednog biznisa ili „od motike do olovke i kalkulatora“, oslažilo me je u pravcu samostalnog preduzetništva. Danas, nekoliko godina kasnije, posjedujem vlastito komercijalno gazdinstvo u Derventi, sa jednom od većih plantaža organski certifikovanog šipurka u Republici Srpskoj, kao i manju plantažu starih sorti jabuke.
Institut: Da li je i u kojoj mjeri tvojoj preduzetničkoj inicijativi doprinijelo znanje stečeno na studijama agrarne ekonomije?
Dragana: Agropreduzetništvo je zanimljiva oblast, ako vas privlače izazovi. Ponekad ste u malom brodiću, ponekad u jahti, a nekad samo plivate. Ono što je važno – voda se kreće, a i vi sa njom. Bitno je samo da ste u pravim vodama, odnosno da ste odabrali svoju oblast interesovanja, a sa njom i odgovarajuće studijsko usmjerenje. U mom slučaju, studije agrarne ekonomije su u velikoj mjeri doprinijela da izgradim stabilan temelj za kuću na kojem sam gradila i gradim vlastitu agrobiznis inicijativu. Pri tome, osnova je znanje, literatura, praktična nastava, profesori koji vam prenose znanja i vještine, te na kraju diploma Poljoprivrednog fakulteta, kao dokaz za uloženo vrijeme i trud, te dobra odskočna daska prema novim prilikama u životu. Istovremeno, na studijama uvijek izgrađujete mrežu novih poznanstava, kako sa profesorima, tako i sa drugim kolegama, razmjenjuju se mišljenja, nadograđujete ideje jedni drugima. Iz trenutne pozicije, mišljenja sam kako mi je izbor studija u mnogome pomogao kod profesionalne orijentacije. Takođe, važno je naglasiti kako mi je status mladog inženjera poljoprivrede pomogao da realizujem svoje ideje. Uz podršku Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprovrede RS za mlade agronome obezbijedila sam osnove uslove za započinjanje prerade na vlastitom gazdinstvu, što je bio uslov za samozapošljavanje.
Institut: Kako tvoj agrobiznis izgleda danas?
Dragana: Moj agrobiznis ima za cilj da tržištu ponudi premium proizvode organskog kvaliteta pod brendom „B3“. Uzgajam plantažni šipurak i njegov plod dalje prerađujem na imanju u čaj sa EU BIO certifikatom. Za sad je to samo čaj, međutim kako se budu ukazivale i druge tržišne prilike, tako ću prošitivati asortiman na nove proizvode. Istovremeno, važno mi je da kroz svoje aktivnosti revitalizujem zapuštene parcele, te da ljude iznova spajam sa prirodom, kroz upotrebu hrane proizvedene na organski način. Mišljenja sam da u svakoj sferi preduzetništva moramo imati cilj, koji treba biti dovoljno ambiciozan ali i radikalno realan, kako bismo izbjegli prerano odustajanja od svojih snova. Moj cilj je da brend „B3“, bude sinonim za organsku proizvodnju u RS u budućem periodu.
Institut: Koje uspomene nosiš iz vremena studiranja?
Dragana: Sjećam se studentskih dana kao jednog od ljepših perioda u mom životu. Mladi i puni elana, ponekad pod stresom zbog ispitnih rokova, studenti imaju razne uspomene. Jednom smo čak pogriješili lokaciju terenske nastave, pa smo umjesto na Poljoprivredni institut zalutali u jedno lokalno preduzeće. Da li zbog učenja do kasno ili studenskih žurki, ne mogu sa sigurnošću reći. Takođe, u sjećanju će mi ostati riječi jednog profesora, koji nas je uvijek nazivao „elita društva“, aludirajući na to da nijedno društvo ne može opstati bez poljoprivredne proizvodnje. Mislili smo da nas samo hrabri pred polaganje ispita, međutim svakim danom sve više shvatam težinu i preuzetu odgovornost iza tih riječi.
Institut: Zašto bi mladi ljudi danas trebali studirati?
Dragana: Mladi ljudi, ali i svi drugi koji sebe vide na studijama treba da teže ka tom iskustvu. Visoko obrazovanje je oduvijek bilo odskočna daska za dalje napredovanje. Istovremeno, ljude ne treba posmatrati na način da li su završili fakultete ili ne, ali se ne smije zanemariti ni značaj visoko obrazovanih pojedinaca i njihov doprinos u društvu. U današnjim vremenima, kada je učenje postalo sveopšte dostupna disciplina, koja se može upražnjavati bilo kada i bilo gdje, fakulteti bi trebali da, u agrarnom smislu posiju „sjeme“ koje će plodonositi inženjerima, magistrima, doktorima…Isti ti visoko obrazovani pojedinci će „pustiti svoje korijenje“ u našem društvu i širiti znanje na svojim poljima djelovanja. Upravo će oni, zajedno sa svojim učiteljima, ali i svojim korisnicima, u našem slučaju poljoprivrednicima, biti najbolje ogledalo ove zemlje i garancija njenog daljeg razvoja.
Zašto upisati Agrarnu ekonomiju i ruralni razvoj na Poljoprivrednom fakultetu u Banja Luci?
